četvrtak, 28. travnja 2016.

Stereotipi: Kako Sandžakliji opsovati mater i ostati živ


Sjećam se sjedim s djevojkom u jednoj slastičarni na Baščaršiji (mo'š mislit, ja na Čaršiji) i havljamo naake kolače opasne. U po frke prilaze dva cigančića i liku, koji je sjedio za stolom ispred našeg, hop za tašnu obješenu o naslonjač. Sreća je bila u tome što je zapela o ivicu, inače bi jadan čovjek morao ganjati malog ćevapčića do Švrakinog Sela.  

Neema više praanje aauti, sad uučimo paadeži

Poenta je u tome da je moja djevojka tako mogla ostati bez tašne, a mene bi ganjale nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava (koje btw nabijem na kurac).

Vidite, ne valja generalizovati. Naravno da većina Cigana nisu lopovi, nit' su većina Arapa seksualni manijaci, nit' bi vas većina Albanaca izbola nožem zbog opsovane majke... ali da li rizikovati?

Zato...

Sigurno sam bar jednom u životu mogao ostati bez para da nisam izbjegavao narkomane

Sigurno sam bar jednom u životu mogao ostati bez telefona da nisam izbjegavao Cigane

Sigurno sam bar jednom u životu mogao ostati bez razuma da nisam izbjegavao raspravu sa seljacima

Sigurno sam bar jednom u životu spasio havericu jer smo izbjegavali mjesta s pijanim Turcima

Sigurno sam bar jednom u životu mogao ostati upucan jer sam izbjegavao mjesta gdje se skupljaju Sandžaklije

Sigurno sam bar jednom u životu spasio sebi glavu jer nikad nisam imao posla sa Albankama

Sigurno sam bar jednom u životu ja spasio nekome život jer sam izbjegavao kontakt sa NVO

Sigurno sam bar jednom u životu spasio svoju guzicu jer sam izbjegavao čopore pasa

Ugçe efendum uzduründiyar cokşum ağı yerüslan
Riječ stereotip znači sklop pojednostavljenih i pretjerano uopćenih, najčešće negativnih osobina koje se pridaju svim pripadnicima neke društvene skupine. To bi bila neka ofrlja definicija stereotipa, ali pogrešna. Stereotip nije formiranje mišljenja na osnovu postupaka pojedinaca jednog naroda, već onih stvari koje se u određenom narodu dešavaju češće nego u ostalim. Tako da: Fakat ćete prije izgubiti glavu ako majku opsujete Albancu nego da to isto uradite Bosancu.

Na karakteristike jednog naroda utiče mnogo faktora, ali su najvažniji od njih geografski položaj i prirodne karakteristike prostora na kojem se nalazi. Zemlje južne hemisfere nisu razvijene slabije od onih sa sjeverne zbog zavjere „zapadnih sila“. Siromaštvo zemalja Južne Amerike i Afrike je posljedica više desetina hiljada godina mnogo viših temperatura tokom godine nego u ostatku svijeta. U Africi na primjer stoka ne može biti uzgajana zbog raznih insekata, prvenstveno cece muhe, a tropske biljke nemaju ugljikohidrata za dnevnu prehranu. Bolesti haraju na toj temperaturi, tako da su Južna Amerika i Afrika geografski prostori najizloženiji zarazama... sve u svemu, budite sretni što niste rođeni tamo. Tako da je logično da narodi koji žive u tropskom pojasu nisu poznati kao neki radnici, pa će se radije poslužiti nekom drugom metodom da dođu do novca, npr. trgovinom drogom ili krvavim dijamantima.

Sjećam se jedne anegdote sa umjetnicima iz Mostara, kada su jednog pitali zašto je u Mostaru najviše slikara i njegovog odgovora „A brato, šta ćeš drugo radit' na +50“. Neću reći da su svi Hercegovci lijeni, ali zaista ko bi išta radio na +50? Isto vrijedi i za Crnu Goru i Dalmaciju.

"Joj, ja najviše volim ljeto kad ono sunce najjače ugrije..." - "Idi se testiraj na malariju!"

Stereotip za Bosance je da su glupi. Da se razumijemo, IQ Bosanaca nije ništa niži u odnosu na komšije. Njihova „glupost“ je rezultat geografskog položaja, a manifestovala se u više od pola milenijuma tuđeg odlučivanja o njihovoj sudbini. Tako da: Bosanci nisu glupi, samo su navikli da, od Turske do NDH, neko drugi donosi odluke za njih. Tako da im je socijalizam bio „k'o kec na jedanaest“ – država je radila sve za njih, drugi su donosili odluke, njihovo je bilo samo da završe školu sa „dvicom“ i idu na posao koji ih je čekao (referent za osvježavajuće napitke npr). Danas imaju problem sa sobom jer posao traže sami, a ni izbor lidera im baš ne ide od ruke sada kada odlučuju o sebi.

Albanci su poznati kao veoma žestok narod. Još od srednjeg vijeka, kada car Dušan osvaja prostor današnjeg Kosova sa većinskim albanskim stanovništvom, do danas, kosovski Albanci vode borbu sa neuporedivo jačom Srbijom. Da bi opstali Albanci su morali biti „zajebani“. Zato je danas albanska mafija, sa preko 110.000 članova, jedna od najgorih na svijetu. O žestini Albanacana najbolje govori kodeks zvani „Krvna osveta“, kanun kodificiran u 15. vijeku. Stotinama godina imao je prednost nad vjerskim i državnim zakonima u sjevernoj Albaniji. Prolijevanje krvi, stoji u kanunu, može biti plaćeno jedino krvlju. Pomirenje nije nužno, a finansijska nagodba nije prihvatljiva. Da pojednostavim: ako ubijete nekoga – vi ili neko iz vaše porodice mora biti ubijen. S ovakvim problemima danas se suočava nešto manje od 600 porodica. 

Cigani su na ove prostore došli iz Indije između 13. i 16. stoljeća. O Indiji neću puno srati, dovoljno je vidjeti ove fotke.



Indiaaa, beautiful Indiaaa
Cigani su nomadski narod koji je nastankom granica ostao zarobljen na teritoriji na kojoj se zatekao. Od tada do danas Cigani se nikad nisu u cjelosti „uklopili“ u društva u kojem žive, te u skoro svakoj državi srednje i istočne Evrope žive skoro pa na isti način – u bijedi i prljavštini. Uvijek na margini društva Cigani traže sve moguće načine da prežive (osim da se školuju, to smo mi krivi, zbog diskriminacije ili šta će još sve NVO iskopati), tako da je „lopovluk“ raširen među njima k'o gripa među korisnicima gradskog prevoza. Pa Općina Ilijaš je 2009. godine podnijela krivičnu prijavu protiv šest ciganskih porodica zbog uništavanja novoizgrađenih i opremljenih stanova, u koje su preseljene iz Butmira. Mogu li ja kako dobiti opremljen stan? Izjasnit ću se k'o Cigan, nije problem!

Sigurno je neko od vas giZmanijalaca bio na ekskurziji u Turskoj, Tunisu ili Egiptu, kakvo vam je iskustvo sa domaćima? Meni su ljudi (čitaj žene) pričali da su na plažu uspjeli otići samo jednom, jer su Arapi bili toliko nasrtljivi prema djevojkama da je iskustvo bilo sve samo ne ugodno. Pa još iz doba Juge, kad je Titaga sklapao poslove sa arapskom rajom, bilo je priča kako su šeici nudili kamile za naše žene, pa ja imam havericu u UAE koju je lik htio „kupiti“ automobilom. Prosječnom Bošnji će se to učiniti i simpatično, ali i zlatni kavez je kavez. 

Najbolji primjer za odnos Bliskog istoka prema ženama (zapadnim prije svega) je put italijanske umjetnice poznatije kao Pippa Bacca, koja je, obučena u vjenčanicu, krenula iz Milana na put do Jeruzalema, promovišući mir u svijetu. Njen put je završen u Turskoj, gdje je silovana i ubijena. Zašto se to nije desilo dok je prolazila kroz Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Bugarsku?

"Kako se kaže 'dobar dan' na albanskom?" - "Ta qif sha none" - "Ta qif sha none!" - "E' sad... BJEEŽ'MOO!!!"

I na kraju dolazimo do izbjeglica iz Sirije i Afganistana. Priča mi haver neki dan kako mu je sestra izrazila želju da ide u Grčku i pomaže izbjegicama po kampovima. Rekao sam mu ako želi da mu sestrina bulja liči na rupu od granate – bujrum nek' je pošalje. Pazi sad: U Njemačkoj migranti uhapšeni u pet gradova zbog seksualnih napada, u Švici samo za Novu godinu šest žena prijavilo napade, u Austriji policija optužena za zataškivanje napada na žene, a u Švedskoj je 22 godišnja socijalna radnica Alexandra Mezher nasmrt izbodena u prihvatnom centru za migrante od strane 15-godišnjeg Somalijca. Istina je da su ostali dječaci savladali malog ubicu i predali policiji, ali opet ostaje pitanje: da li rizikovati?

Uglavnom, daleko od toga da su svi isti, ali stereotipe treba rješavati unutar zajednice iz koje dolaze. Prvi ja ne želim „razbijati“ stereotipe, tako što ću se zaletjeti sam u sred noći u beogradski „Karton City“ i moliti boga da izađem sa odjećom na sebi. Dokle god se „stereotipisani“ ne potrude riješiti „etikete“, stereotipi će ostati kao upozorenje kako postupati s njima. Bosanci moraju pokazati da nisu glupani, Sandžaklije da vas neće upucati radi gluposti, Arapi da vas neće silovati jer ste plavuša, Cigani da vas neće pokrasti jer mogu... a to je proces koji traje godinama, pa i generacijama. Žao mi je samo normalnih ljudi koji ispaštaju zbog etikete.

Nema komentara:

Objavi komentar